Dijagnostika

Elektroencefalografija (EEG)

Elektroencefalografija (EEG) je jedna od najstarijih i osnovnih dijagnostičkih metoda u ispitivanju središnjeg živčanog sustava. Predstavlja neinvazivnu i neškodljivu metodu kojom se, postavljanjem elektroda na površinu lubanje, ispituju i registriraju električki akcijski potencijali stanične membrane moždanih stanica kore mozga – korteksa. Potencijali se prezentiraju u obliku sinusoidne krivulje koja se naziva ritmom i čije promjene mogu upućivati na patološka zbivanja središnjeg živčanog sustava. Elektroencefalogram u djece, ne samo da se razlikuje od onog u odraslih osoba već pokazuje i osobitosti u odnosu na različitu kronologijsku dob djeteta od novorođenačke do adolescentne dobi. Ovisan je o neuroanatomskom razvoju i sazrijevanju moždane kore, razvoju moždanih stanica, njihovih veza i formiranju puteva. Stoga je za interpretaciju dječjeg EEG-a vrlo značajno poznavanje kliničkih značajki elektrokortikalne aktivnosti različitih perioda razvoja djeteta.

Osim životne dobi, kod djece veliki utjecaj na karakteristike EEG-a imaju i ciklus budnost-spavanje, aktivacijske metode kao što je duboko disanje (hiperventilacija) i neke osjetne stimulacije. Snimanje EEG-a vrši se u budnosti, pospanosti, spavanju, pri zatvorenim i otvorenim očima, uz aktivacijske metode (hiperventilacija, fotostimulacija).

Indikacije za EEG su vrlo raznolike – praktički svako neurološko odstupanje zahtjeva i funkcionalno pretraživanje spontanih akcijskih potencijala mozga. Najčešća njegova primjena je u epileptologiji – u slučajevima sumnjivih ili evidentnih epilepsijskih napadaja (konvulzija), ali i svih drugih – neepilepsijskih moždanih ataka (nesvjestice, nehotimični nesvrsishodni pokreti, motoričke stereotipije, psihogeni napadaji i dr.), glavobolja (migrena), tumori i razvojne anomalije mozga itd.

 

Elektromioneurografija (EMNG)

Elektromioneurografija (skraćeno EMNG) je neurofiziološka pretraga procjene funkcije perifernog živčanog sustava i mišića. Sastoji se od dva dijela:

Neurografije – testa kojim se registrira električna aktivnost perifernih živaca na živcu ili u mišiću, nakon njihovog električkog podraživanja.

Miografije – testa kojim se registrira električna aktivnost mišića u mirovanju i kontrakciji.

Pretraga se uglavnom izvodi površinskim elektrodama, pogotovo za potrebe neurografije, a korištenje iglene elektrode se zbog poštivanja posebnosti djeteta i potrebe za suradnjom uvijek nastoji smanjiti na najmanju moguću mjeru po prethodnom pojašnjenju roditeljima.

Podražujuća elektroda se navlaži vodom i prisloni na kožu iznad mjesta na izabranom živcu koje je potrebno podražiti. Registracijska površinska elektroda se pomoću gela za neurofioziološka ispitivanja učvrsti iznad mjesta registracije odgovora (živac ili mišić). Neurografsko ispitivanje površinskom elektrodom je bezbolno, ali može biti nelagodno zbog podraživanja strujom; subjektivni doživljaj se razlikuje od pacijenta do pacijenta i jačine struje. Miografsko ispitivanje iglom je bolno, a razina bolnosti može biti različita – ovisno o ispitivanom mišiću, pacijentu i dijagnozi.

EMNG se izvodi na dostupnim perifernim živcima i mišićima donjih i gornjih okrajina. Opseg ispitivanja živaca i mišića ovisi o uputnoj dijagnozi i tijeku pretrage, odnosno dobivenim rezultatima. Pretragu izvode liječnik i tehničar, poštujući sve propisane higijenske zakonitosti i pravila medicinske etike. Izvođenju pretrage se pristupa na jasnu medicinsku indikaciju, s dodatnim tumačenjima pacijentu/roditelju, po potrebi i mogućim pitanjima, uz prethodni plan ispitivanja, koji se ovisno o rezultatima tijekom pretrage mijenja i prilagođava kako bi učinak i doprinos dijagnozi bio što bolji.

EMNG je neophodna pretraga za korektno postavljanje dijagnoze bolesti mišića i perifernog živčanog sustava, leđne moždine te nekih bolesti cijelog živčanog sustava, a u određenim stanjima njome se može ustanoviti i stadij bolesti. EMNG je sigurna pretraga. Nema opasnosti od ozljede živaca ni mišića. Uspješnost izvođenja pretrage ovisi o suradnji pacijenta te se, kad god je moguće, izvodi uz prisutnost roditelja.

Slušni evocirani potencijali moždanog debla (ABR)

Ispitivanje slušnih evociranih potencijala je potpuno bezbolna i neinvazivna pretraga kojom se objektivno ispituje određeni dio slušnog puta. Bit pretrage je da se pomoću sofisticiranog računalnog programa iz elektroencefalogramske (EEG) aktivnosti mozga izdvajaju i analiziraju sitne promjene koje nastaju zbog podraživanja slušnog sustava. Rano nakon zvučnog podražaja (u prvih 10 ms) javljaju se odgovori koje generiraju slušni živac i strukture moždanog debla, pa se ovi evocirani potencijali nazivaju slušni evocirani potencijali moždanog debla (Auditory Brainstem Response – ABR).

Kako je odgovor to veći što je podražaj jači, može se pratiti i analizirati ponašanje odgovora s obzirom na jačinu podražaja i tako pretpostaviti kakav je prag sluha u ispitanika, što je osobito važno u male djece koja ne surađuju kod subjektivnih metoda ispitivanja sluha (npr. tonalne audiometrije). Stoga se ova metoda koristi za objektivno određivanje praga sluha (Brainsten Evoked Response Audiometry – BERA), kao i za određivanje mjesta eventualnog oštećenja sluha. Prikladna je već od dojenačke dobi nadalje.

Druga najčešća primjena ABR-a je u neuropedijatrijskoj dijagnostici, gdje postoji sumnja na neku neurološku bolest koja zahvaća i strukture moždanog debla (na primjer patološki procesi stražnje lubanjske jame, neke demijelinizirajuće bolesti).

Ispitivanje ABR-a se izvodi tako da se na nekoliko mjesta na glavi postave površinske elektrode a na uha slušalice. Ispitanik mora tijekom pretrage biti miran i opušten: ukoliko je dijete, optimalno u snu. Dubina sna i sedacija ne utječu na odgovor. Ispitivanje traje od pola do jednog sata.

Ultrazvuk mozga

Ultrazvuk mozga je jednostavna, bezbolna, neinvazivna, neškodljiva pretraga koja služi za prikaz određenih moždanih struktura u novorođenčadi i dojenčadi. Zbog svoje jednostavne i praktične primjene ultrazvuk je danas metoda izbora pregleda mozga u neonatalogiji i razvojnoj neurologiji. Zbog neškodljivosti se pregled ultrazvukom može ponavljati više puta. Pregled omogućavaju dva mjesta na glavi novorođenčeta ili dojenčeta (tzv. ultrazvučni prozori) – velika i mala fontanela. Pregled se izvodi tako da se djetetu koje leži na leđima na stolu (ili inkubatoru) nad otvor velike ili male fontanele stavi kontaktno sredstvo (gel) i prisloni sonda ultrazvučnog aparata koja se pomiče u željenim smjerovima za dobivanje različitih ultrasonografskih presjeka mozga. Zatvaranjem akustičkih prozora (velike fontanele) pouzdanost metode se smanjuje do nemogućnosti izvođenja pretrage.

Najčešće indikacije za ultrazvučnu pretragu mozga opće su prihvaćene:

  • sva perinatalno neurorizična novorođenčad (nedonošće – prematurus, nedostašće –dysmaturus, novorođenče s perinatalnom asfiksijom, infekcijom, teškom anemijom, nakontežeg poroda s komplikacijama)
  • novorođenčad/dojenčad s makrokranijom (opseg glave iznad 97. centile)
  • novorođenčad/dojenčad s znacima povišenog intrakranijskog tlaka (hipertenzivni hidocefalus)
  • novorođenčad / dojenčad s neurološkom simptomatologijom (konvulzije, iritabilnost,pojačana pospanost, odstupanje u neurološkom statusu i dr.)
  • novorođenče/dojenče s meningomijelokelom (rascjepom neuralne cijevi)
  • novorođenče /dojenče sa sumnjom na razvojnu anomaliju mozga
  • kontrola poslije operacije nakon ugradnje sistema za nesmetano otjecane moždane tekućine (likvora) i dr.Dopplerov pulsacijski ultrazvučni pregled mozga, tzv. TCCD (transkranijski kolor Doppler krvnih žila mozga) omogućava praćenje protoka krvi kroz središnji živčani sustav.
Analiza kvalitete spontane motorike

Novorođenčad, kao i ona rođena prije termina, ima jasne obrasce spontane motorike (eng. general movements) koji se mogu analizirati do oko 20 tjedana korigirane dobi djeteta. Kretnje su tada rezultat stalnog ispitivanja neuralne aktivnosti u motornom korteksu mozga i iako nemaju svrhu posezanja i prihvaćanja predmeta, ono što se u mozgu tada događa predstavlja temelj za dalji razvoj motorike djeteta. Mogućnost analize i klasifikacije pokreta temelji se na teoriji selekcije neuralnih grupa kroz dvije faze – primarnu i sekundarnu varijabilnost. Izgled spontane motorike se mijenja ovisno o dobi djeteta – prematurna dob, zatim dob uvijanja i dob vrpoljenja. U svakoj od navedenih dobi djeteta možemo razlikovati normalnu spontanu motoriku od one abnormalne. Analizira se složenost, varijabilnost i tečnost pokreta svih dijelova tijela. Na temelju rezultata klasificiraju se u 4 skupine: normalni optimalni ili suboptimalni pokreti, blago abnormalni, te definitivno abnormalni. Djeca s abnormalnom spontanom motorikom imaju visoki rizik neurorazvojnih odstupanja, do razvoja cerebralne paralize.

Analiza spontane motorike pomaže u izdvajanju one djece kojima je potrebna rana intervencija, kada nema vremena za čekanje u cilju boljeg neurorazvojnog ishoda. Ocjena kvalitete spontane motorike u kombinaciji s klasičnim neuropedijatrijskim praćenjem djeteta predstavlja najpouzdaniju procjenu neurološkog ishoda. Preporuča se svoj neurorizičnoj djeci, prematurusima, nakon poteškoća u porodu ili drugih zdravstvenih stanja koja su mogla nepovoljno djelovati na mozak u ranom razvoju te dojenčadi sa sumnjom u neurorazvojno odstupanje.

Izvodi se u budnom stanju, leđnom položaju, za vrijeme aktivnih kretnji bez vanjskih utjecaja (npr. igračkama, dudom varalicom). Snima se video kamerom 15-30 minuta, ovisno o aktivnosti i raspoloženju djeteta, iz snimke se zatim izdvajanju segmenti gdje je dijete bilo najaktivnije i certificirana stručna osoba daje procjenu kvalitete spontane motorike prema međunarodnoj klasifikaciji.

Ultrazvuk kukova
Ultrazvučni pregled kukova je jednostavna, bezbolna, bezopasna i najbolja metoda za rano otkrivanje displazije (prirođenog nepravilnog razvoja zglobne čašice koja pogoduje iščašenju kuka) te drugih blažih poremećaja razvoja i sazrijevanja kuka. Preporučuje se za svu novorođenčad i malu dojenčad u prvih šest tjedana života, bez obzira na nalaz kliničkog pregleda kukova.
Ultrazvuk srca (EHOKARDIOGRAFIJA)
Ultrazvuk srca (ehokardiografija) je bezbolan, neinvazivan i neškodljiv dijagnostički pregled srca u kojem se koristi svojstvo odjeka ultrazvučnih valova različitih struktura srčanog mišića. Pregledom se dobivaju informacije o strukturi srčanih zalistaka, anatomskim i funkcionalnim osobitostima srčanih šupljina (predklijetke – atriji, klijetke – venrtikuli, velike krvne žile), protoku krvi kroz krvne žile, a sve u cilju procjene anatomije, funkcije i hemodinamike kardiovaskularnog sustava. Pregled omogućava rekonstrukciju cjelovite anatomije srca, patofiziologiju srčane greške i donošenje zaključka o daljnjim dijagnostičkim i terapijskim postupcima.

Indikacije za ehokardiografiju su brojne: najčešća je šum na srcu, bol oko srca ili gubitak svijesti, povišen arterijski krvni tlak, zaostajanje u razvoju bez jasnog uzroka, bolesnici s neuromišićnim bolestima za koje se zna da mogu imati i promjene na srcu, sistemske bolesti (kolagenoze), ukoliko u obitelji postoji podatak o bolestima srca, fenotipski izgled za neke sindrome koji mogu biti povezani s promjenama na srcu, genske ili kromosomske bolesti, poremećaj srčanog ritma, izlaganja težim tjelesnim naporima (sportaši), zagasito crvena boja kože (cijanoza) nepoznatog uzroka, povećanja sjena srca na radiografskom nalazu, srce smješteno desno ili neuobičajen položaj drugih organa i brojne druge.

Metoda je bezopasna i može se izvoditi učestalo u kratkom vremenu uz prednost što prezentira podatke u „živom vremenu“.

Ultrazvuk abdomena (trbušnih organa) i bubrega

S obzirom na brojnost i složenost organa koji su lokalizirani u trbušnoj šupljini, rutinski ultrazvučni pregled svodi se na pregled organa tzv. gornjeg anbdomena – jetre, žučnog sustava, gušterače, slezene, bubrega i nadbubrežnih žlijezdi. Također se ultrazvukom mogu pregledati i tzv retroperitonealni organi male zdjelice: mokraćni mjehur, prostata, uterus, jajnici.

Ultrazvukom se mogu prikazati brojne prirođene anomalije bubrega, stupanj proširenja kanalnog sustava u slučaju vezikoureteralnog refluksa ili drugih stanja otežanog otjecanja mokraće kroz mokraćni sustav te debljina i struktura bubrežnog parenhima. Ultrazvuk ima značajno mjesto i u otkrivanju tumora bubrega i nadbubrež ne žlijezde. Ultrazvukom se mogu vidjeti mnoge stečene patološke promjene: bubrežni kamenci, difuzne i fokalne te kronične upalne promjene bubrega.

Ultrazvuk vrata
Metodom se ultrasonografski pregledavaju štitnjača, mišići vrata i vaskularne strukture. Prema potrebi se pretraga proširuje na žlijezde slinovnice. Najčešća indikacija za pretragu je tortikolis, uvećani limfni čvorovi vrata, upalne bolesti štitnjače i slično. Pretraga nije invazivna i nije štetna.

Ultrazvuk lumbosakralne regije

Kod prisutnosti vanjskih znakova na koži u donjem dijelu kralježnice koji mogu upozoravati na podležeću anomaliju razvoja koštanih, vezivnih i živčanih struktura preporuča se učiniti ultrazvučna analiza kao prva metoda i procjena potrebe za dodatnom radiološkom (Rtg, CT, MR) obradom. Najčešći razlog upućivanja na pretragu je spina bifida, dermalni sinus ili kožne jamice, hemangiom, lipom ili pojačana dlakavost u navedenoj regiji. Pretraga se zbog razvoja okoštavanja preporuča što ranije u dojenačko razdoblje, a rastom i razvojem djeteta pada njezina pouzdanost do nemogućnosti izvođenja.

Elektrokardiogram (EKG)
Elektrokardiogram (EKG) je među najstarijim dijagnostičkim metodama u kardiologiji, ali nove metode nisu potisnule veliko značenje EKG-a u kojem se električni potencijali nastali u srcu grafičkim zapisom prenose na papir. Da bi se EKG znalo interpretirati i razumijeti potrebno je dobro poznavati anatomiju srca i strukturu provodnog sustava te mehanizam nastanka i izbijanja električnih impulsa.

Pomoću grafičkog zapisa mogu se ustanoviti brojne nepravilnosti u radu srčanog ritma, infarkt srca i lokalizacija, poremećaj u radu srčanog mišića ili pojedinih srčanih šupljina.

Spirometrija

Spirometrija je metoda za ispitivanje različitih plućnih funkcija, izvodi se jednostavnim puhanjem u cijev aparata.

Alergološko testiranje

Alergološkim testiranjem (tzv. „prick test“) ispituje se preosjetljivost na uobičajene inhalacijske (koji se udišu) i nutritivne (koji se unose hranom) alergene. Test je jednostavan – kapi alergenskog pripravka nakapaju se na očišćenu kožu podlaktice te se kroz kap, specijalnom lancetom vrha duljine 1mm, nježno zagrebe koža, a nakon toga se vatom suvišak otopine odstrani. Kožne reakcije očitavaju se nakon 15-20 minuta. Ovisno o rezultatu potrebno je određivanje ukupnog i specifičnog IgE-a iz venske krvi.

Laboratorijska dijagnostika
U sklopu pregleda akutno bolesnog djeteta određujemo krvne pretrage (kompletna krvna slika, CRP), preglede urina (klinički i bakteriološki), mikrobiološke pretrage – brza dijagnostika brisa ždrijela na BHS-A, pregled stolice na adenovirus i ROTA virus, a sa suradnim laboratorijem u mogućnosti smo učiniti i sve ostale laboratorijske krvne i mikrobiološke pretrage.