Tikovi u male djece

07/02/2018

Ukoliko se pojavi tik kod djeteta, niti jedno dijete nema iste simptome. Tik je iznenadni, ponavljajući, stereotipni i nevoljni pokret. Najčešće se javlja kao jednostavni motorički tik kao npr. treptanje očima, trzanje glavom, slijeganje ramenima i sl. Može biti i složeniji u smislu izvijanja tijela ili dijelova tijela, grimasiranja lica, dodirivanja, mirisanja, šmrkanja i sl. Tik ne mora biti samo motorni već se može manifestirati i različitom jednostavnijom (lajanje, kričanje, krkljanje..) ili složenijom (ponavljanje sadržaja, riječi) vokalizacijom. U početku se uglavnom kod svake pojave prezentira jednako, a s vremenom dolazi do promjene u drugi tik.

Pojavljuje se u spektru poremećaja od blagog pa sve do Tourette sindroma. U blage ubrajamo tranzitorni tik koji je ujedno i najčešći oblik i traje manje od godinu dana. Pojavljuje se u 5-25% djece, može se mijenjati s vremenom i prijeći u kronični tik. Njega obilježava trajanje duže od godine dana ili motornog ili vokalnog tika (ne oboje). U rjeđim slučajevima multiplih tikova ili kombinacija motornih i vokalnih tikova govorimo o Tourette sindromu koji također može biti blaže ili jače izražen.

Tikovi se češće pojavljuju kod dječaka nego u djevojčica, ne mogu se spriječiti, a najčešće vrijeme javljanja je između 5-7 godina. Ponekad pojavi tika prethodi infekcija koja je od posebnog značenja u rijetkom i još uvijek nedovoljno definiranom entitetu pod nazivom PANDAS (Pediatric Autoimmune Neuropsychiatric Disorders Associated with Streptococcal Infections).

Razlog pojave tika je još uvijek nejasan. Nije nađen određeni gen, ali u obitelji ponekad više generacija razvije tik. Predpostavlja se da uz genetsku sklonost različite hormonalne promjene ili čimbenici okoliša mogu biti okidač za pojavu tika. U slučajevima emocionalnog stresa mogu postati učestaliji.

Za postavljanje dijagnoze je najčešće dovoljan samo pregled djeteta uz opis ili video zapis tegoba od strane roditelja. Psihološkim testiranjem djeteta mogu se otkriti pridruženi poremećaji poput hiperaktivnosti, opsesivno – kompulzivnih poremećaja i poteškoća učenja. Tikove je najvažnije razlikovati od drugih nevoljnih poremećaja kretanja (npr. korea, spazmi, miklonizmi, distonija, parcijalni epileptički napadaji i sl.) koji mogu ukazivati na neurološku bolest.

Tikovi ne ometaju razvoj djeteta i potrebno je provesti edukaciju roditelja i djece o prirodi tika. Iako su bezazleni mogu biti uznemirujući i dovoditi do socijalnih poteškoća. Medikamentozno liječenje se primjenjuje samo u slučajevima težih oblika ili pridruženih poremećaja. Nema dokaza da promjena u prehrani ili stilu života i aktivnostima doprinosti liječenju tika. Djelomični ili potpuni prestanak tika u većine djece nastupa odrastanjem.

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial