Afektivne respiratorne krize

14/01/2018

Iako su nekonvulzivne odnosno neepileptogene prirode, afektivne respiratorne krize ili afektivni respiratorni cerebralni napadaji mogu izgledati vrlo dramatično. Mogu se javiti od novorođenačke do predškolske dobi i sastoje se od nevoljnog zadržavanja daha kada su praćene samo prestankom disanja, ali bez gubitka svijesti do onih s poremećajem svijesti i plavljenjem usnica, rijetko s razvojem i trzanja tijela. Događaju se u 4-5% dojenčadi i mlađe djece, najčešće u dobi 12-18 mjeseci.

U tipičnim atakama koje obično traju 10-20 sekundi, a kojima neposredno prethodi strah, ljutnja, bijes ili bol, dijete zaplače, nekoliko puta grčevito udahne i prestane disati u izdahu do pojave cijanoze (plavljenja usnica) različitog stupnja (cijanotične atake) ili rjeđe bljedila (blijede atake). U slučaju dužeg trajanja atake dijete omlohavi bez svijesti, a ako nedostatak kisika potraje može se javiti izvijanje trupa ili pojedinačni grčevi ekstremiteta. Samo iznimno ataka može prijeći u konvulzivni napadaj zbog jakog nedostatka kisika u mozgu i tada ih nazivamo složene ili teške afektivne respiratorne krize. Cijanotične atake su najčešće, potom blijede, a mogu se javiti i u kombinaciji što je najrjeđe.

Uzrok pojave cijanotičnih kao ni blijedih ataka nije u potpunosti razjašnjen, ali mehanizam njihova razvoja se razlikuje. Kako u jedne trećine slučajeva postoje i drugi članovi obitelji ili roditelji sa istim tegobama u dječje doba, postoji genetska sklonost, ali gen do sada nije identificiran. Okidač cijanotičnih ataka je uglavnom strah ili ljutnja uz plač koji se naglo prekida u fazi izdisaja te ga prati razvoj cijanoze. U podlozi je prolazna kombinacija sniženog CO2 u krvi zbog plača, smanjenog izbačaja volumena krvi iz srca u izdisaju (Valsalvin manevar) i smanjenog kisika u mozgu. Blijedim atakama uglavnom prethodi bolni podražaj i ne moraju biti udružene s plačem, a prati ih usporenje ili čak kratki zastoj srčane aktivnosti (asistolija), te su posljedica još nezrelog ili nepravilnog rada autonomnog živčanog sustava, odnosno prenaglašenog vagalnog odgovora na bolni podražaj.

U oba oblika važnu ulogu ima anemija, odnosno razina željeza. Smatra se da nedostatak željeza, koje je sastavni dio enzima koji sudjeluju u razgradnji neurotransmitera u središnjem živčanom sustavu može imati utjecaj na poremećaj autonomnog živčanog sustava. Davanje pripravaka željeza značajno smanjuje broj ataka, čak i u djece bez nedostatka željeza u krvi, a ublažuje i disregulaciju autonomnog živčanog sustava. Vrlo rijetko je potrebna terapija drugim lijekovima.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i pregleda djeteta, a nalaz eventualnih neuroloških ili srčanih abnormalnosti sugerira da se radi o drugoj dijagnozi.

Pretrage mogu obuhvatiti procjenu željeza te snimanje srčane (EKG) i moždane (EEG) aktivnosti. Ukoliko su nađene abnormalnosti ili je izgled ataka produljen i složen i dovodi do pojave konvulzija, onda je potrebno učiniti dodatnu dijagnostičku obradu. Važno ih je razlikovati od epilepsije. Cijanoza u epileptičkom napadaju slijedi, a u afektivnih respiratornih ataka prethodi gubitku svijesti. U većini slučajeva mogu se dijagnosticirati i odijeliti od epileptičkih napadaja na temelju analize faktora koji su doveli do plača djeteta, afekta i/ili bolnog podražaja.

Ukoliko su isključene druge mogućnosti kao uzrok ataka, potrebna je edukacija roditelja o njihovoj benignoj prirodi. Prognoza je odlična, bez dugoročnih posljedica za dijete. Procjenjuje se da će oko 15% djece s blijedim atakama neovisno o njihovoj učestalosti ili trajanju, imati u kasnijem djetinjstvu ili adolescenciji i sinkope (gubitke svijesti). Ipak, bez obzira na benignu prirodu i dobar tijek ataka, koje nestaju u rano dječje ili najkasnije u predškolsko doba i koje u pravilu ne zahtijevaju medikamentoznu terapiju, atake mogu biti po učestalosti i ispoljavanju vrlo dramatične i traumatizirajuće kako za roditelja tako i za liječnika. Potrebno je dodatno umiriti roditelje da nije potrebno izbjegavati regularnu disciplinu u strahu provociranja afektivnih respiratornih ataka, a provođenje prehrane bogate željezom može prevenirati razvoj anemije koja je povezana s atakama.

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial