Najčešće respiratorne infekcije

16/11/2017

Akutne su upalne bolesti dišnog sustava najčešće infekcije suvremenog društva i čine dvije trećine svih infekcija. Osobito često obolijevaju djeca, prosječno 4-7 puta godišnje, a ona koja borave u kolektivu i do 10 puta godišnje. Ima više razloga velikoj učestalosti respiratornih infekcija. Na prvom mjestu je građa dišnog sustava koji je u stalnoj vezi s vanjskom sredinom. Više je od 500 različitih mikroorganizama koji uzrokuju respiratorne infekcije, a najbrojniji su respiratorni virusi koji uzrokuju više od 85% svih akutnih upala dišnog sustava. Zbog toga su mogućnosti liječenja manje, svedene uglavnom na simptomatsko liječenje, učinkovitih antivirusnih lijekova nema, a antibiotici djeluju samo na bakterije. Infekcija se prenosi kapljičnim putem (kihanjem, kašljanjem, direktno sekretom iz nosa ili preko zaraženih predmeta). Ovome svakako doprinosi boravak djece u jaslicama, vrtićima ili školama. Akutne respiratorne infekcije češće se javljaju u hladnijim mjesecima, pa se obično porast obolijevanja bilježi dva tjedna nakon početka školske godine.

Akutne respiratorne infekcije klinički se manifestiraju cijelim spektrom različitih simptoma, ali ih je najjednostavnije podijeliti na akutne respiratorne infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava.

Najčešće su blage infekcije gornjeg dišnog sustava uzrokovane respiratornim virusima, kao što je obična prehlada i febrilni respiratorni katar. Najčešći uzročnici prehlade su rinovirusi. Oni su prisutni tijekom cijele godine, no važni su uzročnici prehlade tijekom jeseni. Obično najprije obole školska djeca, koja infekciju unose u obitelj.

Prehlada je najblaža upala gornjih dišnih putova, bez vrućice i drugih općih simptoma. Javlja se uglavnom curenje iz nosa, u početku bistrog sekreta, kasnije zamućenog. Disanje na nos je otežano zbog otoka sluznice nosa. Kihanje i kašalj obrambene su reakcije kojima se odstranjuje sluz koja se prekomjerno stvara. Kod dojenčadi nosna opstrukcija dovodi do nemira u spavanju, djeca se često bude i loše jedu zbog smanjenja osjeta okusa i mirisa. Prehlada obično traje 4-5 dana. Mora se napomenuti da djeca starija od godinu dana mogu stvarati većinu protutijela koja štite od bakterija, no najveći broj protutijela koja štite od virusnih infekcija stvaraju tek djeca starija od pet godina, tako da virusne infekcije dojenčadi i male djece mogu trajati dulje i javljati se i do 7-8 puta godišnje.

Lijeka za prehladu nema, ali potrebno je držati se nekih pravila. Dojenčad i mala djeca ne znaju ispuhivati nos koji je često zatvoren zbog obilnog sekreta i upaljene, otečene sluznice. Tako da se nos mora kapati fiziološkom otopinom nekoliko puta dnevno, a po potrebi dodati i neke od kapi za nos. Prostoriju u kojoj dijete boravi treba vlažiti i prozračivati. Povišenu tjelesnu temperaturu (preko 38 C pod rukom i 38.5 C u guzi) potrebno je snižavati. Ukoliko simptomi ne prestaju ni nakon nekoliko dana, pogotovo ako perzistira povišena temperatura uz jači kašalj, dijete svakako treba odvesti na pregled pedijatru ili obiteljskom liječniku. Zašto? Svaka se prehlada može zakomplicirati upalom srednjeg uha, laringitisom, bronhitisom, upalom pluća ili kod veće djece upalom sinusa.

Upala srednjeg uha označava infekciju prostora koji se stručno naziva cavum tympani, a nalazi se iza slušne membrane (bubnjića) i u njemu su smještene slušne košćice prekokojih se titraji s bubnjića prenose u unutarnje uho gdje se nalaze završeci slušnog živca. Srednje je uho Eustachievom tubom povezano s gornjim dijelom ždrijela. Kod djece je ova cijev relativno kratka i široka, što pogoduje širenju infekcije iz gornjeg dišnog sustava. Upala srednjeg uha nastaje kao rezultat superinfekcije, tj. Prodora kolonizirajućih bakterija iz gornjeg dišnog sustava. Bakterije koje najčešće uzrokuju upalu srednjeg uha su H.influenze, S. pneumoniae i M. catarrhalis. Kako prepoznati upalu srednjeg uha? Uz povišenje temperature dijete je nemirno, razdražljivo, budi se uz plač, povremeno se prima za uši. Štoje dijete mlađe simptomi su manje tipični – dojenčad često bljucka, ima proljev, teško diše na nos, a ponekad se dijagnoza uspostavi tek kada uho procuri. Bakterijsku upalu srednjeg uha liječi se antibioticima uz sredsva za snižavanje temperature i protiv bolova te kapima za nos.

Upala sinusa označava infekciju šupljina smještenih u kostima lica u kojima se normalno nalazi zrak, a obloženi su sluznicom koja je slična sluznici nosa. Razlikujemo maksilarne sinuse koji su smješteni u gornjoj čeljusti i razvijaju se relativno rano i frontalne sinuse – čeone koji se razvijaju kasnije. Kod svake prehlade stvara se veća količina sluzi, sluznica otekne uslijed čega se začepe kanalići kojima su sisnusi povezani s nosom, sekret u njima se ne možeizlijevati, i stvaraju se svi uvjeti za razvoj bakterija. Ako prehlada ne prođe za tjedan dana, pogotovo ako se javi ponovo vrućica, glavobolja i zamućeni sekret iz nosa, treba posumnjati na upalu sinusa. Upala sinusa liječi se kapima za nos, po potrebi inhalacijama koje će razrijediti sekret te antibioticima.

Upala larinska (grkljana) i traheje (dušnika) mogu se javiti kao samostalne bolesti, ali se najčešće javljaju kao komplikacija virusnih ili rjeđe bakterijskih upala gornjih dišnih putova. Karakterizira ih uporan podražajni-promukli kašalj, temperatura može ili ne mora biti povišena. Kod male djece promjer grkljana je vrlo mali tako da upala dovodi do suženja što otežava prolaz zraka, djeca otežano dišu, zapravo teško udišu, što može biti vrlo opasno. Što se liječenja tiče, ponekad je dovoljno samo osigurati vlažnost i svježinu zraka. Najvažnija je terapija lijekovima koji smanjuju otok sluznice i olakšavaju disanje. To se danas postiže inhalacijama Micronephrina koje je potrebno ponavljati uz kontrolu djeteta. Antibiotici se primijenjuju samo kod bakterijske upale.

Bronhitis se javlja kao komplikacija prehlade ili infekcije gornjih dišnih puteva. Najčešći uzročnici su virusi, posebno u zimskim mjesecima. Sluznica bronha, kao i cijelog dišnog sustava obložena je sluznicom u kojoj se nalaze tkz. cilindrične stanice koje proizvode sekret i vlažesluznice, a na površini se nalaze brojne trepetljike koje se gibaju prema gore i na taj način pomažu odstranjenju sluzi. Tijekom upale ove cilindrične stanice proizvode veću količinu sluzi, trepetljike je teže odstanjuju. Sve to još sužava već ionako uske bronhe u djece, što dovodi do otežanog disanja, hroptanja koje se može čuti i golim uhom. Djeca kašlju, često u kašlju povraćaju sluz, slabog su apetita, razdražljiva, a vrućica obično nije visoka.

Bronhitis se liječi antibioticima samo ukoliko se sumnja na bakterijsku infekciju. Najvažnija je tkz. Simptomatska terapija koja se najčeše provodi inhalacijama bronhodilatatora uz, po potrebi, dodatak kortikosteroida, zatim vlaženje zraka, prozračivanje prostorije u kojoj dijete boravi te u kasnijem tijeku bolesti sirupima za iskašljavanje.

Ovdje treba spomenuti i bronhiolitis, upalu najsitnijih ogranaka bronha – bronhiola, koji se javlja u male djece u dobi od 6 do 20 mjeseci ili ranije. Najčešće je uzrokovan RSV, ali i drugima kao što su virus influenze, parainfluenze ili rijeđe adenovirusom. Bolest počinje kao i bronhitis, kašljem, kataralnim simptomima, no stanje se ne popravlja nego dojenče sve teže diše, uz hroptanje u prsima, u kašlju čak može i plaviti, temperatura je najčešće povišena, ali ne mora biti visoka. Liječenje bronhiolitisa zahtijeva stalno praćenje djeteta, primjenu inhalacijskih bronhodilatatora po potrebi kortikosteroida, nužno je osigurati dovoljnu količinu tekućine, a po potrebi i bronhodilatatori u infuziji, kisik, što zahtijeva bolničko liječenje. Bolest se pogoršava prvih 36 sati, zatim se simptomi postupno smiruju.

Pneumonija (upala pluća) je najteža upalna bolest donjeg dijela dišnog sustava. Uzrokuju je različiti i brojni mikroorganizmi, a očituje se različitim kliničkim obilicima, simptomima i težinama bolesti. Pneumonije klinički dijelimo na bakterijske i atipične jer zahtijevaju različito liječenje. Bakterijska pneumonija često nastaje nakon infekcije gornjeg dišnog sustava. Obično počinje naglo, visokom vrućicom uz tresavicu, djeca produktivno kašlju uz otežano disanje i lošeg su općeg stanja. Atipične pneumonije razvijaju se postupno, vrućica raste postupno, u pravilu bez tresavice. Često su prisutni opći simpotmi – glavobolja, bolovi u mišićima, umor, opća slabost. Kašalj se javlja nakon 3-4 dana, suh, podražajan. Dijagnoza se obično postavlja nakon rendgenskog snimanja pluća.

Najčešći uzročnici bakterijskih pneumonija su pneumokok, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Atipične pneumonije uzrokuju bakterije kao Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Legionella, ali i respiratorni virusi. Mycoplasma pneumonie je karakterističan uzročnik manjih epidemija atipičnih pneumonija osobito u školama i vrtićima koje počinju tijekom jeseni i traju sve do proljeća. Liječenje pneumonije ovisi o uzročniku bolesti i težini simptoma. Bakterijske pneumonije liječe se antibioticima.

Prehlade i druge respiratorne infekcije tijekom jeseni i zime gotovo i ne možemo izbjeći, kao što ne možemo izbjeći druženje s drugim ljudima. Mogućnost zaraze možemo smanjiti zdravom prehranom, boravkom na svježem zraku, kretanjem. Potrebno je izbjegavati potencijalno rizična mjesta kao što su igraonice trgovačkih centara, dječji rođendani, kina, kazališta, pedijatrijske ordinacije.

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial