Prvi pregled novorođenčeta

12/11/2017

Nakon pregleda neonatologa u rodilištu i dolaska djeteta kući, prvi pregled pedijatra se vrši u dobi mjesec dana, a prema potrebi i ranije. Time započinju preventivni programi praćenja rasta i razvoja djeteta koji uključuju sistematske preglede, cijepljenja i savjete o njezi i prehrani djeteta. To je ujedno i prilika za upoznavanje s odabranim pedijatrom koji će najčešće biti prvi liječnik za kontakt u slučaju bolesti djeteta.

Na pregled je potrebno donijeti medicinsku dokumentaciju iz rodilišta i tijeka trudnoće, odnosno otpusno pismo za dijete i majku. Kako novorođenački period i dolazak djeteta u dom predstavlja veliku promjenu, nesigurnost ili nedostatak iskustva otvaraju mnoga zdravstvena pitanja roditelja i ostalih osoba uključenih u skrb oko djeteta. Njih je dobro zapisati i postaviti ih pedijatru na prvom sistematskom pregledu.

Pregled započinje uzimanjem anamnestičkih podataka o tijeku poroda i boravka u rodilištu, eventualnim bolestima u obitelji te dosadašnjem zdravstvenom stanju i prehrani djeteta. Taj dio uključuje i razgovor o usvojenom ritmu hranjenja i spavanja te moguću pojavu dojenačkih kolika. Liječnički pregled djeteta započinje već opservacijom ponašanja djeteta po dolasku u ordinaciju, a obavezno je skidanje odjeće i opći pregled po sustavima. Procjenjuje se takozvani somatski status i neurološki status.

Somatski se pregledava: opće stanje djeteta, koža, glava, usna šupljina, auskultacijski pregled slušalicama rada srca, pluća i abdomena, palpacija abdomena i pokretljivosti vrata, kukova i drugih zglobova, zarastanje pupka i ekstremiteti. Provode se antropometrijska mjerenja: tjelesna masa, dužina, opseg glave te uspoređuju sa centilnim krivuljama po spolu i procjenjuje se porast i dinamika u odnosu na podatke iz rodilišta. Centilna krivulja ispod i iznad granica normale ili pomicanje krivulje na manje ili više u odnosu na prvobitnu centilnu krivulju ukazuju na moguće patološke uzroke. Novorođenče u prvim danima izgubi 7-10% porođajne tjelesne mase, a na kraju prvog mjeseca života ima oko 20% više.

Neurološki pregled novorođenčeta uključuje procjenu razvoja motorike (spontani pokreti, držanje glave, trupa i udova), pokrete očiju i vid, reakciju na zvuk. Ispituju se orofacijalni refleksi – npr. refleks traženja, optički i akustički refleks, zatim mnogi refleksi na tijelu, npr. automatski hod, potporna reakcija, suprapubični i križani refleks ekstenzora, refleks hvatanja šake i stopala, Moroov i Galantov refleks. Procjena se vrši u različtim položajima djeteta: potrbušni položaj, ležanje na leđima, pokus posjedanja povlačenjem, vertikalni položaj. Testiraju se reakcije uspravljanja koje počinju odizanjem brade, te glave i vrata krajem prvog mjeseca života. Nezaobilazna je procjena tonusa mišića. Na znak moguće bolesti ukazuje prisutnost refleksa izvan granica normale, držanje tijela, abnormalna spontana motorika, položajne reakcije, asimetrije ili prevelika opuštenost ili ukočenost djeteta.

Somatski i neurološki status je u velike većine novorođenčadi uredan. Ukoliko roditelji prvi posumnjaju na odstupanje prije posjete pedijatru, važno je svaku sumnju podijeliti sa svojim liječnikom na pregledu. Samodijagnosticiranje se ne preporuča. Procjenu odstupanja treba prepustiti stručnoj osobi, u prvom redu pedijatru koji prema potrebi upućuje dijete na dodatnu procjenu, u slučaju neuromotornih odstupanja fizijatru ili neuropedijatru. Neurološki status dijeteta se mijenja vrlo dinamično tijekom prve godine života. Manje smetnje ne moraju i ne mogu uvijek biti vidljive u ranom razvoju. Zato su i neurološki pregledi dobno specifični i zahtjevaju ponavljanu procjenu. Kada se i dogodi odstupanje važno je znati da neoptimalan tijek neurorazvoja ne ukazuje odmah na moguće dugoročne posljedice i loš ishod. Mladi mozak posjeduje veliku moć plastičnosti i tijekom rasta i razvoja puno manjih neurorazvojnih odstupanja može uz stimulaciju razvoja prijeći u normalizaciju. Vezano za pravilan neurorazvoj, svakako se preporuča provoditi „baby handling“ načela, ne samo za djecu s odstupanjem, već svu djecu.

Neurorizična djeca su ona kod kojih tijek poroda, nalazi i anamestički podaci ukazuju na rizik za oštećenje mozga. Važno je istaknuti da neurorizik nije dijagnoza i ne znači da će dijete imati odstupanje, nego označava potrebu za ranim, stručnim i detaljnim pregledom i praćenjem djeteta od strane neuropedijatra. Cilj takvog programa praćenja je što ranije dijagnosticiranje mogućih odstupanja, rana intervencija i habilitacija djeteta koja u konačnici dovodi do povoljnijeg ishoda.

Na kraju prvog pregleda dobit ćete savjet o prevenciji rahitisa vitaminom D3, prevenciji anemije, savjete o prehrani i njezi djeteta. Pedijatar će objasniti redovni program cijepljenja i ponuditi dodatna cjepiva koja su dostupna. Ukoliko je ostalo neodgovorenih pitanja ili nejasnoća prođite ih na kraju s pedijatrom.

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial