Febrilne konvulzije

09/11/2017

Febrilne konvulzije su tzv. prigodni cerebralni napadaj koji je izazvan povišenom tjelesnom temperaturom uz isključenu infekciju središnjeg živčanog sustava (npr. meningitis) ili druge moguće uzroke kovulzivnih (epileptičkih) napadaja. Javljaju se u 2-5% djece, a pokazuju jaku ovisnost o dobi pa je tako najčešća pojava od 6 mjeseci do 3 godine, iako je rijetko moguća pojava u ranijoj dobi kao i kasnije najviše do dobi 6 godina.

Dijelimo ih na jednostave i složene na temelju isključujućih kriterija. Jednostavne traju kraće (najčešće kraće od 5 minuta), manifestiraju se jednom u tijeku febriliteta u prvih 24h, najčešće već u prvom porastu temperature u djece urednog razvoja i bez neurološke bolesti. Izgled napadaja je generaliziran s ritmičnim trzanjem, ukočenosti ili mlohavosti cijelog tijela i odsutnim kontaktom odnosno svijesti djeteta. Neurološki status djeteta prije i poslije napadaja je uredan. Brži porast tjelesne temperature nosi veći rizik za pojavu febrilnih konvulzija. Ponekad se može dogoditi da roditelji ne budu niti svjesni povišene tjelesne temperature u djeteta koje je prethodno bilo zdravo, nego se febrilitet otkrije tek za vrijeme trajanja napadaja. Složene febrilne konvulzije su one koje traju duže i ponavljaju se unutar 24h febriliteta, zahvaćaju dio tijela (žarišne) uz dijelom poremećenu svijest djeteta i mogu se pojaviti već u blaže povišenoj tjelesnoj temperaturi. Ponekad nakon složenih febrilnih napadaja bude prisutan prolazni neurološki ispad kao npr. pareza ekstremiteta koji je bio zahvaćen napadajem.

Pojava febrilnih konvulzija je uvijek posljedica više faktora, a sklonost za nastanak je nasljedna. Do sada je otkriveno nekoliko gena (za ionske kanale u mozgu) koji su povezani s povećanim rizikom, a manifestiraju se u oko 60% nositelja gena. Posljedica su djelovanja povišene temperature na nezreli mozak i termoregulacijski centar u razvoju. Određeni uzoročnici infekcija češće izazivaju pojavu febrilnih konvulzija, npr. Humani herpes virus tip 6 koji uzrokuje bolest exanthema subitum (popularno „trodnevna vručica“) ili virus gripe Influenza A, pa i Rota virus koji uzrokuje gastroenterokolitis.

Jedna trećina djece koja doživi febrilne konvulzije će imati recidiv, odnosno ponovljeni napadaj u nekom od slijedećih febriliteta. Ako uz to postoji i određeno neurološko oštećenje, bolest mozga ili već ranija pojava i napadaja bez povišene tjelesne temperature, tada se povećava i vjerojatnost kasnijeg razvoja epilepsije. Napadaji povezani s febrilitetom u djece starije od 6 godina se više ne mogu klasificirati kao febrilne konvulzije.

Liječnički pregled uključuje detaljnu anamnezu, procjenu vitalnih parametara, somatski i detaljan neurološki status djeteta s posebnom pažnjom usmjerenom na mentalno stanje i znakove meningitisa. Laboratorijska dijagnostika je uz procjenu upalnih parametara, elektrolita i glukoze u krvi, usmjerena i prema pronalasku uzroka povišene temperature. Ponekad je potrebno napraviti analizu cerebrospinalnog likvora sterilnom lumbalnom punkcijom kako bi se dokazala ili isključila infekcija cerebrospinalnog likvora. Iako invazivan, taj test se preporuča u manje djece, kod kliničke sumnje na meningitis, visokih upalnih parametara bez jasnog uzroka, dužeg poremećaja svijesti, ponavljanja konvulzija, zatim u djece koja su prethodno primala određeni antibiotik te kod kojih su se tegobe prezentirale febrilnim epileptičkim statusom (trajanje napadaja više od 5 minuta).

Elektroencefalografija (EEG) se ne snima rutinski u akutnoj fazi prvih jednostavnih febrilnih konvulzija. Potrebno ga je snimiti u djece koja uz napadaj imaju i druge neurološke znakove, encefalopatiju, ponavljanje napadaja ili složene febrilne konvulzije. U jednostavnih, ako se smatra indiciranim, snima se nakon što su akutna bolest i febrilitet izliječeni. Još rjeđe su indicirane slikovne pretrage mozga (kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija) u akutnoj fazi.

Osnovna terapija febrilnih konvulzija je usmjerena na zaustavljanje napadaja diazepamom (putem klizme ili intravenski). Intermitentna profilaksa u vrijeme febrilne bolesti se također može provesti rektalnim diazepamom. Hrvatsko društvo za dječju neurologiju (HDDN) ne preporuča kroničnu intermitetnu profilaksu diazepamom, kao niti kontinuiranu profilaksu nekim od antiepileptika (npr. phenobarbiton, valproat). Za takvu terapiju se odlučuje u pojedinim iznimnim slučajevima , osobito u onih s promjenama u EEGu, nakon složenih febrilnih konvulzija ili čestih febrilnih konvulzija.

Nije dokazano da antipiretici (paracetamol, ibuprofen) imaju preventivni učinak na pojavu febrilnih konvulzija, ali je potrebno provođenje mjera snižavanja temperature tijekom akutnog febrilnog infekta.

Febrilne konvulzije uglavnom imaju dobru prognozu. Nema dokaza da EEG koji je obavljen u vrijeme prvih jednostavnih febrilnih konvulzija može predvidjeti pojavu recidiva ili razvoja epilepsije. Nema dokaza niti da prigodni cerebralni napadaj tipa febrilnih konvulzija može uzrokovati oštećenje mozga, mentalnu retardaciju, pad kvocijenta inteligencije ili poteškoće u učenju. Djeca koja boluju od jednostavnih febrilnih konvulzija imaju rizik do 2% od recidiva i bez povišene tjelesne temperature i razvoja epilepsije. U neurološki zdrave djece sa složenim febrilnim konvulzijama rizik je do 6%, dok je u onih s određenim oštećenjima središnjeg živčanog sustava, neurološkim bolestima ili epileptogeno promijenjenim EEG-om rizik razvoja epilepsije i veći

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial