PELUDNE ALERGIJE

01/04/2016

Alergijske bolesti danas predstavljaju veliki javno-zdravstveni problem, više od 20% populacije pati od nekog oblika alergije. Porast alergije među djecom zapaža se osobito u industrijaliziranim područjima. Razlog za ovo je zagađenost zraka, promjena u načinu stanovanja (klimatizacija), prema nekim autorima i povećana procjepljenost djece i promptno liječenje bolesti.
Alergijske bolesti obično počinju u ranom djetinjstvu, iako mogu nastati u bilo kojoj životnoj dobi. U nastanku alergijskih bolesti sudjeluju genetski faktori u obliku atopije, ili alergijske konstitucije što označava genetsku sklonost drugačijem (“nenormalnom”) reagiranju na različite “normalne” podražaje iz okoline. Rezultati istraživanja govore o poligenskom nasljeđivanju, ali je alergija multifaktorijalna bolest u čijem nastanku osim nasljeđa ulogu igraju i faktori okoliša ( prehrana, njega, pušenje u trudnoći, zagađenost zraka). Atopična djeca nakon dodira s alergenima-antigenima stvaraju više IgE protutijela protiv širokog spektra inhalacijskih i nutritivnih alergena, po čemu se razlikuju od “neatopične djece”, koja također stvaraju IgE protutijela, ali samo protiv nekih određenih , rijetkih alergena kao što su npr. višestanični paraziti. Alergeni se u sluznici dišnog sustava vežu na stanice koje biokemijski obrade alergen i predoče ga stanicama – CD4+T limfocitima ,koji još nisu bili u dodiru s antigenom. Ovime se pokreće cijeli niz reakcija na staničnoj razini i nastaju dvije vrste limocita TH1 i TH2 od kojih su potonji odgovorni za nastanak alergijske upale. TH2 limfociti izlučuju tvari (interleukine) koji pak potiču stvaranje IgE imunoglobulina. IgE protutijela se vežu na površinu posebnih tkivnih stanica mastocita i bazofila, čime oni postaju “senzibilizirani” na određeni alergen. Ovo je prva karika u lancu alergijske bolesti i nastaje u prvim tjednima i mjesecima života. Ponovni dodir s istim alergenom dovodi do aktiviranja stanice i oslobađanja tzv.medijatora upale kao što su histamin, i vazoaktivne tvari , te nastaje alergijska reakcija koja ima svoju ranu fazu u trajanu od 10 – 30 minuta.Najčešći klinički simptomi ove akutne reakcije su vazodilatacija, bronhoopstrukcija i pojačano izlučivanje sluzi. Druga faza alergijske reakcije je kasna faza koja nastupa 6-8 sati kasnije i traje oko 24 sata, a njena glavna karakteristika je privlačenje upalnih stanica – eozinofila, limfocita, neutrofila u tkiva, što uzrokuje kroničnu alergijsku upalu, koja se očituje crvenilom, otokom i infiltracijom sluznice upalnim stanicama.
Simptomi alergije se ne javljaju u novorođenčeta, nego tek između trećeg i šestog mjeseca života. Obično je prvi znak alergije atopijski dermatitis ,jer je u toj dobi koža “šokni organ”, također se mogu javiti tegobe od strane probavnog trakta – proljevi, nenapredovanje na težini kao rezultat alergije na proteine kravljeg mlijeka. Rastom djeteta simptomi alergije se mogu mijenjati, pa se u dobi školskog djeteta najčešće susrećemo s astmom, u adolescentnoj dobi s peludnom hunjavicom. To je tzv. alergijski marš, mada se simptomi astme i peludne hunjavice mogu javiti u svakoj životnoj dobi.
Vrlo je važno na vrijeme prepoznati djecu s velikim rizikom za razvoj alergije, kako bi se spriječilo ili odgodilo javljanje prvih simptoma bolesti. U 20-40% djece koja imaju jednog roditelja alergičara javlja se neki od oblika alergijske bolesti, a taj se postotak diže na 50-70% ako su oba roditelja alergični. U obiteljima s alergijom preporuča se prevencija bolesti već u trudnoći. Majci se preporuča izbjegavanje životinjskih alergena, nepušenje, ne držati kućne ljubimce.Nakon poroda, preporuča se što dulje dojiti dijete, najmanje 6 mjeseci, a ako majčino mlijeko nije dostatno, hraniti dijete hipoalergenim pripravcima. Dopunska prehrana uvodi se tek nakon šestog mjeseca života, a kravlje mlijeko, jaja, riba, orašasto voće tek nakon druge godine života. Ukoliko je majka alergična i njoj se preporuča hipoalergena hrana.
Obzirom da proljeće kuca na vrata, više pažnje možemo posvetiti peludnoj alergiji. Peludna se alergija najčešće manifestira kao peludna hunjavica ili sezonski alergijski rinitis i peludna astma.

SEZONSKI ALERGIJSKI RINITIS

Sezonski alergijski rinitis, polenoza ili peludna hunjavica je alergijska upala sluznice nosa koja nastaje nakon kontakta s nekim alergenom. Najčešće su to peludi stabala, trava ili korova, te grinje iz kućne prašine.
Nakon kontakta s alergenom koji se nalazi u udahnutom zraku dolazi do niza reakcija na staničnoj razini o kojima je bilo riječi u predhodnom tekstu, što rezultira otokom nosne sluznice, pojačanom bistro-sluzavom sekrecijom, kihanjem i svrbežom nosa. Vrlo često javlja se crvenilo suzenje i svrbež očiju, te pečenje u grlu i lagana promuklost.Peludna hunjavica se rijetko javlja prije četvrte godine života, a po nekim autorima 15% školske djece boluje od ove bolesti. U oko 10% djece sa peludnom hunjavicom može se očekivati razvoj astme.
Početak alergije često izgleda kao obična prehlada, pa se tako i liječi. No ako prehlada traje dugo, nije praćena vrućicom, javlja se obično u isto doba godine, mora se posumnjati na alergijsku prirodu bolesti. Zapravo je lako prepoznati djecu s alergijskim rinitisom. Za njih je tipičan tzv. “alergijski pozdrav” – dijete stalno trlja nosić i potiskuje ga prema gore da bi ublažilo svrbež, izbacilo sekret i olakšalo disanje na nos. Vrlo se često od stalnog trljanja na donjoj trećini nosa mogu zapaziti poprečni nabori.
Ovisno o alergenu koji ga izaziva alergijski rinitis se može javiti u rano proljeće, kada počinje peludacija stabala – lijeska, joha, vrba, akacija. U kasno proljeće i rano ljeto cvjetaju breza bukva, hrast i topola, te trave, a kasno ljeto je vrijeme cvjetanja korova, od kojih je najpoznatija Ambrozia elatior ili obična limunđika čije peludi ima u zrako gotovo do prvog mraza. Simptomi peludne hunjavice traju dok ima peludi u zraku.

Za razliku od sezonskog alergijskog rinitisa, kod cjelogodišnjeg ili perenijalnog alergijskog rinitisa simptomi polenoze manifestiraju se tijekom cijele godine, no uglavnom prevladavaju nosni simptomi, dok su očni simptomi rijetki. Najčešće ga uzrokuju grinje iz kućne prašine, dlake životinja i plijesni.

Zanimljiva je pojava križne preosjetljivosti na alergene peludi i hrane koji su struktrurno srodni. Tako je alergija na brezu često povezana s preosjetljivošću na svježe voće – jabuku, breskvu, marelicu, trešnju, lješnjak i orah. Osobe s alergijom na pelud trave često su alergične na mrkvu, krumpir i kivi. Osobito teške mogu biti alergije na pelin. One su povezane s maslačkom i tratinčicom, ali se može javiti i alergija na celer, peršin, kamilicu, češnjak, kopar, papriku.

Dijagnoza sezonskog alergijskog rinitisa postavlja se temeljem:

1. anamneze, tj. podacima dobivenih od roditelja koji obuhvaćaju obiteljsku anamnezu – postojanje alergijskih bolesti u obitelji i osobnu anamnezu – pojava alergijskih manifestacija u djetata od najranije dobi.
2. pregleda – nosna sluznica je otečena, blijeda ili modrikasta, a u sekretu nosa može se naći obilje eozinofila.
3. alergološke obrade – radi se kožno testiranje na inhalacijske alergene (po potrebi i nutritivne) prick metodom
4. nalazom ukupnih i specifičnih IgE protutijela na određene alergene iz krvi
5. broja eozinofila u perifernoj krvi i u brisu sluznice nosa

Liječenje sezonskog alergijskog rinitisa temelji se na:

1. izbjegavanju odgovornih alergena. Ovo je gotovo nemoguće provesti kod alergije na grinju kućne prašine i peludi, ali se mnogo može učiniti ako se barem smanji izloženost djeteta. Ukoliko se radi o preosjetljivosti na peludi preporuča se u sezoni cvatnje što više boraviti u zatvorenim prostorima, izlazak u šetnju po mirnom vremenu. Vjetrom se pelud može proširiti i na udaljenost od 50 km. Nakon obilnije kiše zrak je čist od peludi, no cvijet ambrozije se upravo nakon kiše otvara i tada je njene peludi mnogo u zraku. Također se preporuča dijete navečer okupati uz pranje kose, jer pelud ne vidimo, a ima je posvuda. Travnjak oko kuće je potrebno redovito šišati , prije nego trava procvjeta.
Ako je dijete alergično na kućnu prašinu potrebno je ukloniti sve površine na kojima se prašina zadržava – zavjese, sagove, tapecirane stolce, suvišne knjige, časopise, plišane igračke. Svakodnevno stan treba čistiti usisavačem za prašinu, a prašinu s namještaja brisati mokrom krpom i to sve kada dijete nije prisutno.
Jastuci i prekrivači moraju biti od umjetnih vlakana, a posteljina se mora redovito prati. Preporuča se jastuk i madrac staviti u presvlake koje ne propuštaju prašinu (plastične ili gumirane). Vlažnost zraka u dječjoj sobi tijekom zime mora biti ispod 35%, a temperatura ne viša od 20 stupnjeva, jer grinjama pogoduje vlažnost i toplina.
Vrlo je važno izbjegavati i druge iritanse sluznice, među ostalim i duhanski dim.
2.medikamentozno liječenje sezonskog alergijskog rinitsa ovisi o težini bolesti. – ukoliko se radi o povremenim i blagim simptomima dovoljno je uzeti neki od nesedirajućih H1 antihistaminika peroralno sam ili u kombinaciji s kromoglikatom u nos i oči
– kod umjerene bolesti uz antihistaminik daje se glukokortikoidni sprej lokalno u nos i kromoglikat lokalno u oči.
Danas je sve više proširena primjena antagonista leukotrijenskih receptora u liječenju sezonskog alergijskog rinitisa.
Za sprečavanje tegoba potrebno je terapiju započeti 5 do 10 dana prije očekivane pojave simptoma.
3. liječenje specifičnom imunoterapijom (SIT) učinkovito je za pacijente s alergijskim rinitisom, konjunktivitisom , alergijskom astmom i preosjetljivsti na ubod insekta. SIT je indicirana u pacijenata s dokazanim specifičnim IgE antitijelima na klinički relevantne alergene i jasno izraženim simptomima. Sastoji se u uzastopnom davanju specifičnih alergena s ciljem pružanja zaštite od alergijskih simptoma. Najčešće se primjenjuje subkutana aplikacija vodenog ekstrakta uzrokujućeg alergena u rastućim dozama, ali se može provoditi oralnim putem, sublingvalno ili skarifikacijom. Ako nema terapijske djelotvornosti SIT se prekida nakon dvije godine, a ako je učinak djelotvoran, provodi se pet godina.
4. Klimatoterapija pogoduje djeci koja boluju od alergijskog rinitisa, posebno od alergijske astme, jer makar privremeno borave u područjima s blagom klimom bez magle, vlage i zagađenja – obično na morskoj obali.Klimatsko liječenje ne smije biti prekratko, jer je potrebno vrijeme da bi se postigao odgovarajući učinak.
Nažalost , broj djece alergičara sve više raste, stoga je važno na vrijeme prepoznati simptome bolesi i pravodobno ih liječiti.

Povratak

Posted in Blog by Poliklinika Dr.Sabol
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial